Tajna nestale bare

Kada misteriozno nestane njihova omiljena bara, Jelena i Marko uz bakinu pomoć kreću u uzbudljivo istraživanje i otkrivaju tajnu putovanja vode.

Naša knjiga za decu Avanture planinarske družine je u prodaji!!!

Planinarske priče za decu sa glavnim junacima Vukom, Medom, Lisicom i Zekom kroz koje će se mališani upoznati sa osnovama planinarenja na njima prihvatiljiv način.

Te noći padala je kiša. Ujutru je u dvorištu, baš ispred bakine kapije, nastala najlepša bara na svetu!

Bila je okrugla kao tanjir, dovoljno duboka da se u njoj ogledaju oblaci i baš onakva kakvu Jelena i Marko vole – savršena za skakanje!

Stajali su pored nje u svojim gumenim čizmicama i divili joj se.

„Ovo je naša bara!“, rekla je Jelena. „Čuvaćemo je!“

„Kao pravi čuvari bare!“, dodao je Marko.

A onda je počela zabava. Skakali su po vodi, prskali jedno drugo i smejali se. Napravili su čak i mali brodić od lista i pustili ga da zaplovi. Brodić je stigao skoro do druge obale, što je bilo čitava dva koraka daleko!

Baš kada su hteli ponovo da ga puste, baka ih je pozvala na ručak.

„Dolazimo, bako!“, povikali su.

Pre nego što su ušli u kuću, Jelena se još jednom okrenula prema bari.

„Čekaj nas! Vraćamo se!“

Posle ručka deca su požurila u dvorište, ali tamo ih je čekalo veliko iznenađenje.

Bare više nije bilo!

Na njenom mestu ostala je samo mokra zemlja i jedan usamljeni list – njihov mali brodić.

„Marko, gde je naša bara?“, začuđeno je upitala Jelena.

„Neko ju je ukrao!“, uzviknuo je Marko.

„Ali ko bi krao vodu? Možda ju je popila mačka?“

„Mačka ne može da popije toliku baru!“

„A možda ju je zemlja upila?“

Čučnuli su i dodirnuli zemlju. Bila je vlažna, ali bare više nije bilo.

U tom trenutku baka je izašla na prag sa šoljom čaja u ruci.

„Šta je, mali istraživači? Zašto ste tako zabrinuti?“

„Bako, nestala nam je bara! Neko ju je ukrao!“, objasnio je Marko.

Baka se nasmešila i podigla obrve.

„Baš zanimljiva misterija! Hajde da otkrijemo šta se dogodilo. Pravi naučnici ne nagađaju, već istražuju!“

„A kako se istražuje?“, upitala je Jelena.

„Tako što napravimo mali ogled i pažljivo posmatramo šta se dešava.“

Baka je iz kuhinje donela tri mala tanjirića i bokal vode.

U svaki tanjirić sipala je istu količinu vode.

„Sada ćemo da vidimo šta će se dogoditi ako vodu ostavimo na različitim mestima“, objasnila je.

Prvi tanjirić stavili su na sunčano mesto.

Drugi su ostavili u hladu, ispod velikog stabla.

Treći su odneli u frižider.

„Sada treba da sačekamo“, rekla je baka.

Marko je hteo da proverava tanjiriće svakih pet minuta, ali mu je baka objasnila da naučnici moraju da budu strpljivi.

Dok su čekali, deca su se igrala u dvorištu, a s vremena na vreme odlazila su da pogledaju šta se događa sa vodom.

Posle nekog vremena Jelena je primetila promenu.

„Marko, pogledaj! U tanjiriću na suncu ima manje vode!“

Posle još malo čekanja vode je bilo sve manje, dok na kraju nije ostao samo vlažan trag.

U tanjiriću koji je stajao u hladu vode je i dalje bilo dosta, a u onom iz frižidera skoro da se ništa nije promenilo.

„Znači, sunce je odnelo našu vodu!“, zaključio je Marko.

„Tako je!“, rekla je baka. „Kada sunce zagreje vodu, ona polako isparava. To znači da se pretvara u veoma sitne, nevidljive delove koji odlaze u vazduh.“

„Znači, voda je otišla, ali mi ne možemo da je vidimo?“, upitala je Jelena.

„Upravo tako! Taj proces zove se isparavanje.“

Marko je širom otvorio oči.

„Kao da se voda pretvorila u nevidljivog čarobnjaka!“

Baka se nasmejala.

„Možeš tako da zamisliš. Ali voda nije nestala. Ona samo nastavlja svoje putovanje.“

„A gde putuje?“, radoznalo je upitala Jelena.

„Hoćete li da vam pokažem?“

Deca su klimnula glavom.

Baka je donela staklenu teglu i tanjirić sa malo vode. Preko tanjirića postavila je teglu, tako da bude okrenuta naopako, pa su je zajedno stavili na sunce.

„Sada ćemo malo da sačekamo i pažljivo posmatramo“, rekla je baka.

Posle nekog vremena Jelena je primetila sitne kapljice na unutrašnjoj strani tegle.

„Bako, pogledaj! Tegla se znoji!“

„To nisu kapljice znoja, već voda koja se vratila u tečnost“, objasnila je baka. „Voda je isparila, a kada je njena para dodirnula hladnije staklo, pretvorila se ponovo u sitne kapljice.“

Kapljice su postajale sve veće. Neke su se spajale, a zatim klizile niz staklo i padale nazad u tanjirić.

„Vidi! Voda se vraća!“, uzviknuo je Marko.

„Tako je. A nešto slično događa se i na nebu. Voda isparava iz reka, jezera, mora i bara. Zatim se u vazduhu hladi i skuplja u sitne kapljice. Tako nastaju oblaci.“

„A kada oblaci postanu puni vode, pada kiša!“, dodala je Jelena.

„Baš tako! Kiša ponovo napuni reke, jezera i naše bare. A onda sunce opet zagreje vodu i celo putovanje počinje iznova.“

Marko je pogledao u nebo, pa u teglu.

„Znači, naša bara je otišla u oblake?“

„Jedan deo njene vode jeste“, odgovorila je baka.

„A možda je neka kapljica iz naše bare nekada bila u moru?“, upitala je Jelena.

„Naravno! Voda stalno putuje. Možda je neka kapljica bila u moru, zatim u oblaku, pa pala kao kiša u šumu, a onda stigla baš u našu baru.“

„Vau! Onda je svaka kapljica pravi putnik!“, oduševio se Marko.

Deca su tog dana odlučila da sve što su otkrila zapišu u svoju istraživačku svesku. Nacrtala su sunce, oblake, kišu, reku i jednu veliku baru.

Na vrhu stranice Jelena je napisala:

MALI METEOROLOZI – PUTOVANJE JEDNE KAPI

Nekoliko dana kasnije, jednog oblačnog popodneva, počela je da pada kiša.

Prvo jedna kap, pa druga, pa treća…

Jelena i Marko istrčali su u dvorište, podigli lica prema nebu i pustili da im kišne kapi padaju po obrazima.

„Zdravo, kapi!“, povikao je Marko. „Jeste li se lepo provele na putovanju?“

„Da li ste bile u oblacima?“, upitala je Jelena.

Kišne kapi nisu odgovorile, ali su veselo pljuštale oko njih.

Ubrzo se na starom mestu, ispred bakine kapije, ponovo pojavila bara. Bila je okrugla kao tanjir, a u njoj se ogledao mali, sivi oblak.

Jelena i Marko pogledali su se i nasmejali.

„Znaš šta, Marko?“, rekla je Jelena. „Naša bara nije nestala. Samo je otišla na putovanje!“

„A sada se vratila!“, dodao je Marko i skočio pravo u sredinu bare.

Prskanje je moglo ponovo da počne!

Svako veliko otkriće počinje jednim malim pitanjem. A voda nas uči da ništa ne nestaje tek tako – ona stalno putuje, menja oblik i vraća se.

Da li ste spremni da Vaše dete postane glavna zvezda priče na našem sajtu?

Avanture planinarske družine

Serijal priča za decu kroz koje će se mališani upoznati sa osnovama planinarenja na njima zabavan i prihvatiljiv način.

Priče za laku noć i bajke za decu su savršen način da vaše dete uplovi u svet snova uz toplinu i maštu. Kroz ove kratke i poučne priče za decu, mališani mogu da se opuste, nauče nešto novo i razvijaju ljubav prema čitanju. Bilo da se radi o pričama o hrabrim junacima, avanturama u prirodi ili bajkovitim svetovima, naše price za laku noc pomažu deci da se umire i lakše zaspu. Pronađite savršenu priču za svoje dete i stvorite nezaboravne uspomene svake večeri!

Sve priče za decu i bajke objavljene na sajtu buks.rs podležu otvorenim autorskim pravima koja dozvoljavaju neograničeno deljenje sadržaja bez prethodne saglasnosti autora. To znači da svako ima pravo besplatno deliti sadržaj sa drugima. Molimo vas da pri deljenju uvek jasno istaknete izvor kao buks.rs i obezbedite odgovarajući backlink koji vodi do originalnog sadržaja. Važno je napomenuti da je zabranjeno koristiti ove priče u komercijalne svrhe bez prethodnog dogovora sa autorima. Na taj način, podržavamo širenje priča i kreativnog sadržaja dok istovremeno čuvamo autorska prava i priznanje za njihov rad.

Da li ste spremni da Vaše dete postane glavna zvezda priče na našem sajtu?