Janin klimavi zubić

Jana je sedela na zadnjem sedištu automobila, pored svoje starije sestre Lenke. Putovali su na planinu, na zimovanje i Jana se radovala svom prvom skijanju u životu. 

Put do planine bio je dugačak, pa su se dogovorili da prespavaju kod Lenkinog i Janinog ujaka i ujne, koji su živeli u gradu odprilike na pola puta od njihovog doma do planine.

„Mama, još koliko do ujke i ujne?“ pitala je Jana, pomalo umorna od dugog puta.

„Još malo, dušo“, odgovorila je mama Aleksandra. „Uskoro stižemo. Kod ujke i ujne ćemo lepo da se odmorimo, a ujutru nastavljamo put ka planini.“

Jana je jezikom gurnula svoj klimavi zub. Već danima se klimao, ali sada se klimao više nego ikad. Malo se uplašila, ali nije htela nikome da kaže. Šta ako joj kažu da mora da izvadi zub? Ne, bolje da ćuti.

Kada su stigli, ujna ih je dočekala sa toplim zagrljajima i još toplijim čajem. Jana je pažljivo pila čaj, trudeći se da ne dodiruje klimavi zub šoljom.

Ali za večerom više nije mogla da sakrije. Kada je zagrizla parče hleba, zub se zaljuljao tako jako da su joj krenule suze.

„Šta je bilo, Jančika?“ pitala je ujna, primetivši njene suzne oči. 

„Zub… klima se“, konačno je priznala Jana kroz jecaje. Suze su joj lile niz obraze dok se čvrsto držala za maminu ruku. „Neću da ga vadim, mama, molim te! Bojim se, bojim se!“

Mama Aleksandra je zabrinuto pogledala u ujnu. „Moramo nešto da uradimo. Sutra idemo na planinu, a tamo nema zubara. Ako je zub previše klimav, mogao bi da joj smeta tokom skijanja ili da je boli.“

„Neću, neću!“ Jana je još jače zaplakala, krijući se iza mamine ruke. „Hoću kući! Hoću kod našeg zubara!“

„Dušo,“ mama ju je nežno pomilovala po kosi, „znam da te je strah, ali moramo da rešimo ovaj problem. Ujna ima mnogo iskustva sa vađenjem mlečnih zubića.“

Ujna je sela pored nje i nežno je zagrlila. „Znaš, mnogo dece je već sedelo u mom krilu sa klimavim zubićem. I pogodi šta? Svi su bili baš kao ti – uplašeni i u suzama. Ali kada je zubić ispao, bili su tako ponosni!“

„Ali… ali…“ jecala je Jana, „šta ako me mnogo zaboli? Šta ako bude krvi?“

„Naravno da te je strah,“ rekla je ujna blagim glasom. „Ali znaš šta je najbolje? Kada mlečni zubić ispadne, na njegovo mesto dolazi pravi, veliki zub. To znači da postaješ velika devojčica!“

Jana je i dalje plakala, ali tiše. Polako je počela da sluša ujnine reči. „Obećavaš da neće mnogo da boli?“

„Samo malo će žacnuti“, nasmešila se ujna. „Znaš šta? Imam poseban trik koji koristim. Hoćeš da ti pokažem?“

Jana je oklevala, pa pogledala u mamu koja joj je ohrabrujuće klimnula glavom. Konačno je i sama klimnula, brišući suze rukavom.

Ujna je uzela papirnu maramicu i nežno uhvatila Janin zubić. „Sada ću ovom maramicom da osušim zubić i da  izbrojim do tri, a ti zažmuri i zamisli da si već na skijanju. Jedan… dva…“

Pre nego što je rekla „tri“, zubić je već bio u maramici. Jana je razrogačila oči od iznenađenja, a niz obraz joj se skotrljala još jedna suza.

„Jao!“ uzviknula je kroz prigušen plač, ali onda je zastala i opipala jezikom prazno mesto gde je bio zub. Zbunjeno je pogledala u ujnu, pa u mamu.

„Je l’ to… to sve?“ upitala je kroz šmrcanje.

„To je sve“, nasmešila se ujna, pokazujući joj mali beli zubić u maramici.

Jana je i dalje pomalo plakala, ali sve tiše i tiše. Polako je shvatala da je zapravo ne boli. Mama joj je prinela čašu vode.

„Vidiš da nije bilo strašno“, rekla je mama Aleksandra, brišući joj poslednje suze. „Sad možeš mirno da ideš na skijanje.“

Jana je jezikom opipala prazno mesto gde je bio zub. Prestala je da plače i odjednom shvatila da je stvarno ne boli. Široko se osmehnula, a u njenom osmehu se sad videla mala rupa među zubima koja je izgledala baš simpatično. Mama joj je rekla da su dečji osmesi najlepši baš tada – kad im nedostaje koji zubić.

Ujna je pažljivo uvila mali beli zubić u čistu maramicu i pružila ga Jani.

„Znaš šta?“ rekla je ujna nežno. „Ovaj zubić ću da čuvam kao posebnu uspomenu. Da me uvek podseća na to kako je moja Jana bila hrabra večeras. Kad god dođeš u posetu, moći ćeš da ga vidiš i da se setiš kako si od uplašene devojčice postala prava hrabra velika devojčica.“

Jana se ponovo nasmejala svojim novim osmehom gde se videla rupica umesto zubića. Na putu ka skijalištu sledećeg jutra nije mogla da prestane da priča o tome kako je pobedila svoj strah. A njen osmeh, baš kao i svi dečiji osmesi, grejao je srca svih oko nje – jer nema ništa lepše od iskrene dečije radosti.

Da li ste spremni da Vaše dete postane glavna zvezda priče na našem sajtu?

Ne propustite novu zabavu za Vaše mališane. Prijavite se na obaveštenja u Vaš inbox svaki put kada objavimo novu priču. 

Loading

Podeli priču sa prijateljima:

Avanture planinarske družine

Serijal priča za decu kroz koje će se mališani upoznati sa osnovama planinarenja na njima zabavan i prihvatiljiv način.

Priče za laku noć su savršen način da vaše dete uplovi u svet snova uz toplinu i maštu. Kroz ove kratke i poučne priče za decu, mališani mogu da se opuste, nauče nešto novo i razvijaju ljubav prema čitanju. Bilo da se radi o pričama o hrabrim junacima, avanturama u prirodi ili bajkovitim svetovima, naše price za laku noc pomažu deci da se umire i lakše zaspu. Pronađite savršenu priču za svoje dete i stvorite nezaboravne uspomene svake večeri!

Sve priče za decu objavljene na sajtu buks.rs podležu otvorenim autorskim pravima koja dozvoljavaju neograničeno deljenje sadržaja bez prethodne saglasnosti autora. To znači da svako ima pravo besplatno deliti sadržaj sa drugima. Molimo vas da pri deljenju uvek jasno istaknete izvor kao buks.rs i obezbedite odgovarajući backlink koji vodi do originalnog sadržaja. Važno je napomenuti da je zabranjeno koristiti ove priče u komercijalne svrhe bez prethodnog dogovora sa autorima. Na taj način, podržavamo širenje priča i kreativnog sadržaja dok istovremeno čuvamo autorska prava i priznanje za njihov rad.