Duboko u zelenoj šumi, pored potoka koji je tiho žuborio, živeo je mali zeka po imenu Zvrk.
Zvrk je bio veseo zeka sa mekim belim krznom i dugim ušima koje su uvek stajale uspravno.
Voleo je da skače po livadi, da se igra sa drugarima i da jede slatku šargarepu iz bakinog vrta.
Ali Zvrk je imao jedan mali, ali važan problem.
Često je zaboravljao da koristi lepe reči.
Jednog sunčanog jutra, Zvrk je izašao napolje da se igra.
Ubrzo je ugledao svog prijatelja, ježa Jocu, kako se veselo kotrlja niz brežuljak.
„Hej, hoću i ja!“ viknu Zvrk i gurnu Jocu u stranu, ne rekavši ni „molim te“, ni „izvini“.
Joca je bio tužan.
Ništa nije rekao, već je tiho otišao da se igra negde drugde.
Malo kasnije, Zvrk je ugledao vevericu Veru kako na drvetu jede ukusne lešnike.
„Daj mi lešnik!“ viknu Zvrk.
Vera mu je spustila jedan lešnik, ali nije se osmehivala.
Zvrk je uzeo lešnik i brzo otrčao dalje, zaboravivši da kaže „hvala“.
Kada se uveče vratio kući, Zvrk je primetio nešto čudno.
Niko nije želeo da se igra sa njim.
Joca je otišao kući.
Vera se sakrila u svoju duplju na drvetu.
Čak ni ptičica Maja nije htela da mu peva.
Zvrk je seo ispod velikog hrasta i zaplakao.
Odjednom se začula tiha muzika.
Zasijala je svetlost i ispred Zvrka se pojavila prelepa vila sa krilima koja su blistala kao duga.
Na glavi je nosila šešir pun sitnih zvezdica.
„Zdravo, Zvrk“, rekla je vila nežnim glasom.
„Ja sam vila Ljubazna. Vidim da si tužan.“
„Jesam“, šmrcnu Zvrk. „Niko neće da se igra sa mnom, a ne znam zašto.“
Vila Ljubazna se blago osmehnula.
„Znam ja zašto. Zaboravio si da koristiš čarobne reči.“
„Čarobne reči?“ upita Zvrk. „Koje su to reči?“
Vila je podigla šešir i iz njega je izletelo pet sjajnih zvezda.
Na svakoj zvezdi bila je napisana jedna reč.

„Ovo su najvažnije čarobne reči“, rekla je vila.
„One čine da se svi osećaju lepo.“
Prva zvezda je zasijala:
MOLIM TE
„Ovu reč kažeš kada nešto želiš“, objasni vila.
Druga zvezda je zasijala:
HVALA
„Ovu reč kažeš kada ti neko pomogne ili učini nešto lepo.“
Treća zvezda je zasijala:
IZVINI
„Ovu reč kažeš kada pogrešiš ili nekoga povrediš.“
Četvrta zvezda je zasijala:
DOBAR DAN
„Ovom rečju pozdravljaš prijatelje.“
Peta zvezda je zasijala:
LAKU NOĆ
„Ovu reč kažeš kada se opraštaš pred spavanje.“
„A šta ove reči rade?“ upita Zvrk.
Vila Ljubazna mu nežno dodirnu nos.
„Probaj sutra da ih koristiš i sam ćeš videti.“
Zatim vila zamahnu štapićem, zvezde se vratiše u šešir i ona nestade.
Sledećeg jutra, Zvrk je odlučio da pokuša.
Ugledao je Jocu pored potoka.
„Dobar dan, Joco!“ reče Zvrk veselo.
Joca se iznenadi, pa se nasmeši.
„Dobar dan, Zvrk!“
„Molim te, mogu li da ti pomognem?“ upita Zvrk.
„Naravno!“ reče Joca srećno.
Zajedno su se igrali i pomagali jedan drugom.
„Hvala ti“, reče Zvrk na kraju.
Kasnije je Zvrk slučajno udario u Veru i rasuo joj lešnike.
„Izvini, Vera“, reče odmah. „Hajde da ih pokupimo zajedno.“
Vera se osmehnu.
„U redu je. Hvala ti.“
Igrali su se do večeri.

Kada je sunce zašlo, Zvrk je rekao:
„Laku noć, prijatelji!“
„Laku noć, Zvrk!“ odgovorili su svi.
Te večeri, vila Ljubazna se pojavila kao mala svetlost.
„Naučio si tajnu“, šapnula je.
„Jesam“, reče Zvrk. „Lepe reči čine da se svi osećaju srećno.“
Vila se osmehnu.
„Lepe reči su najjača magija.“
Od tog dana, Zvrk je počeo da koristi lepe reči u svakoj prilici.
Govorio je „molim te“ kada je nešto želeo, „hvala“ kada bi mu neko pomogao i „izvini“ kada bi pogrešio.
Svima je govorio „dobar dan“ uz osmeh, a uveče se uvek lepo opraštao sa „laku noć“.
I znate šta se dogodilo?
Šuma je postala još veselije mesto.
Prijatelji su se češće smejali, lakše se dogovarali i rado se igrali zajedno.
Čak su i mali nesporazumi brzo nestajali čim bi neko rekao lepu reč.
Zvrk je primetio da se i on sam oseća lepše kada govori lepo.
Srce mu je bilo toplo, a osmeh mu je stalno bio na licu.
Jedne večeri, dok je gledao zvezde, Zvrk tiho reče:
„Lepe reči ne koštaju ništa, a mogu mnogo da učine.“
I bio je u pravu.
Jer lepe reči mogu da ulepšaju dan, poprave raspoloženje i učine da se svi osećamo voljeno.
Zato, ako ikada zaboravite – setite se zeke Zvrka.
Jedna mala, lepa reč može biti najveća magija na svetu.




